Radio Mali Lošinj – Radio Jadranka 92.8 MHz. Radijski val na kojem plove otočni slušatelji!
U nedjelju otvorenje staze princa Rudolfa! Branko Domac
Nalazim se na rivi Priko. Svečano otkrivanje spomen obilježja Agostinu Straulinu. Dok dr. Julijano Sokolić nabraja uspjehe ovog jedriličara, moje misli su odlutale na nedavno završene Olimpijske igre u Parizu. Slika mlade hrvatske džudašice Barbare Matić koja ponosno nosi hrvatsku zastavu. Već je osvojila svjetsko, europsko i državno zlatno odličje. Nedostaje olimpijsko….. Nekoliko dana kasnije, suze radosnice, pobijedila je u finalu, osvojila je zlato. Razmišljam malo, da li ima još takvih sportaša? Ima, ali malo! Novak Đoković, uz 24 Grand Slam naslova, sudjelovao je na pet Olimpijskih igara, a nakon bronce u Pekingu, ove godine osvaja zlato u Parizu. A mi, mi imamo Agostina Straulina, rođenog lošinjana, nadimka “Il mago dei venti” „Čarobnjak vjetrova“! I stvarno mu pristaje. U sklopu festivala Losinava – Lošinjskim jedrima oko svijeta koji je posvećen bogatoj pomorskoj i brodograđevnoj tradiciji otoka Lošinja s ciljem očuvanja, revitalizacije i turističke valorizacije pomorske baštine kroz oživljavanje i prezentaciju povijesnog i kulturnog naslijeđa lošinjskog pomorstva, otkrivena je spomen ploča Agostinu Straulinu na rivi Priko 26, preko puta njegove rodne kuće.
Deveta je to ploča posvećena zaslužnim lošinjskim pomorcima i brodograditeljima. Na prigodnoj svečanosti sudjelovala su djeca dječeg vrtića, osnovne i srednje škole, zbor Zajednice Talijana Mali Lošinj “Vittorio Craglietto”, a uzvanici su se prisjetili brojnih uspjeha ovog jedinstvenog sportaša. Uz direktora Turističke zajednice Dalibora Cvitkovića, o jedriličaru su govorili i povjesničar dr. Julijano Sokolić, Sanjin Zoretić predsjednik Zajednice Talijana Mali Lošinj i vijećnik Elvis Živković. Posebne pozdrave i zahvale poslala je Straulinova kćer Marzija putem bivšeg gradonačelnika Dragana Balije, za čijeg je mandata 2000. godine Straulino proglašen počasnim građaninom grada Malog Lošinja.
Zgodno je spomenuti da je svečanost, iako u sklopu Losinave, održana na Hrvatski olimpijski dan!
Za koji dan, 10.listopada obilježit će se njegov 110. rođendan. Rođen je u kući na Priku koja već godinama na fasadi nosi siluetu Stelle tj. Zvjezde – jedrilice na kojoj je jedrio. Poprilične su to velike sportske jedrilice od 6,92 metara i na kojoj je ogroman jarbol od 9,65 metara! Pohađao je pomorsku školu, koja je bila na početku rive. Živio je na moru, a već kao dijete volio je jedriti, najčešće između Kandije i Lošinja. Godinama je stekao vještinu prepoznavanja vjetra koji dolazi. Životne okolnosti odvele su ga u Italiju gdje se školovao. Svjetsku slavu stekao je sportskim jedrenjem, i gle čuda, najviše osvojenih medalja osvojio je s flokistom Nicoló Rode, dvije godine starijim lošinjanom. Prebrojite medalje: zlato na Olimpijskim igrrama u Helsinkiju 1952., četiri godine kasnije srebro na istom natjecanju u Melburnu, a Svjetska prvenstva, četiri zlata, dva srebra i jedna bronca od 1939. do 1965. Na Europskim prvenstvima jedanaest zlata i jedno srebro. Posljednja zlatna medalja osvojena je 1973. godine, a na prvenstvima Italije, trinaest puta državni prvak!
Helsinki 1952., ista olimpijada, dvije posade jedre za različite zemlje, a svi rođeni u istom mjestu. Bit će da je tih godina bila dobra berba jedriličara! Bašić je rođen 1911., Rode 1912.,a Straulino i Fafangel 1914. Život ih je odveo različitim putevima. Straulino je postao Admiral i zapovjednik školskog broda “Amerigo Vespuci”, a danas se u Trstu, nedaleko Ponte Ross-a, nalazi Piazza Agostino Straulino E Nicoló Rode. Fafangel je odselio u Sloveniju i ušao u slovensku kuću slavnih sportaša!
Možda se radi i mala nepravda prema njihovim flokistima Bašiću i Rode. Ipak su oni tim i sve medalje osvojili su zajedno!
Spomenimo da i jedriličarski klub Jugo već godinama u suradnji s klubom Assonautica Pesaro, tijekom lipnja organizira regatu “Agostino Straulino”. Za ovu godinu priprema se izložba, a sljedeće još jedna regata od Venecije, preko Pule do Lošinja!
Admiral Straulino, preminuo je u Rimu 14. 12. 2004., a posmrtne ostatke, prema njegovoj želji, doveo je helikopter ratne mornarice, te su položeni u zemlju na groblju Sveti Martin u Malom Lošinju.
Written by: Branko Domac